T. Ditlevsen: Lica

Ako je pisanje sav njen život, Lise Mundus već dvije godine nije na papir stavila niti jednu novu rečenicu. Ne želi više pisati dječje knjige, kojima je stekla uvažavanje i pozornost kritike i medija, već bi svakako htjela postati “pravi književnik”, onaj koji stvara “odraslu literaturu”.

Nemoćna da se pokrene u željenom smjeru, pada u duboku depresiju, a situaciju svakako ne popravlja ni činjenica da je i drugi suprug nesmiljeno i javno vara. Osamljena i frustrirana, već načete psihe, konfabulira fatalne urote u svojem okruženju, priviđaju joj se lica koja stanuju u tuđim tijelima, plaši se svakog glasa i šuma…