Marinko Koščec: Preko mosta

Roman  Preko mosta  prepliće naizgled nespojivo: uron u baštinu, projekcije budućnosti, problematiku imigranata u našoj sredini i prodor umjetne inteligencije u naš život. Počinje protagonistovim povratkom u mjesto podrijetla: nakon očeve smrti i gubitka zaposlenja u knjižnici u kojoj je proveo cijeli radni vijek, muškarac pedesetih godina, neženja, napušta grad i nastanjuje se u zabačenom, šumom okruženom selu iz kojeg potječe. Premda se nadao spokoju i kontemplativnom uronu u prirodu, otkriva da je obiteljska kuća intenzivno prožeta prisutnošću pokojnog oca, posljednjeg izvornog stanovnika zaselka, kao i prethodnih generacija predaka. Usto, tu sada živi i jedna mlada nebinarna osoba te žena otprilike njegovih godina, koja se također netom doselila iz grada.