L. Vukić: Dobro mjesto za umiranje

Otočka Monica Belucci s lutkom u naručju. Ili bolje reći malomišćan­ska Marija Magdalena, žrtva patrijarhata, predmet sveopćeg prezira, ali i neutažive žudnje. S njom se ovaj roman otvara, ona ga i zatvara. Podignemo li pogled s njene ljetne haljine usred zime, ugledat ćemo Velikog i Malog medvjeda kao metaforu majčinske ljubavi i nepro­lazne tuge za izgubljenim djetetom. Pogledamo li pak kraj sebe, eto rogača koji se magično razrastao kroz krov u ratu napuštene viken­dice, a nešto dalje svjetionik na kraju svijeta kao simbol brutalne pri­vatizacije.