Književna večer: Edi Matić
Razgovarat ćemo o njegovom književnom radu, posebno o posljednjoj zbirci priča „Sreća s rokom trajanja“. Bit će riječi o domaćoj književnoj produkciji, važnosti kratkih priča danas, a osvrnut ćemo se i na njegov bogati grafički i dizajnerski rad.
Književna večer će se upriličiti 18. rujna 2026. u 19 sati u Gradskoj knjižnici Dugo Selo.
O AUTORU:
Edi Matić hrvatski je književnik iz Splita, gdje je i rođen 1962. godine. Za vrijeme rata vodio je njemačku mirovnu organizaciju na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine te je bio pokretač i koproducent mjuzikla “Sarajevski krug”. Do 2011. je vodio agenciju za grafički dizajn i glazbenu i video produkciju. Jedan je od pokretača prvog projekta “Writers in residence” udruge SpLitera i međunarodnog književnog festivala Split Lit Int.
Sudjelovao je u organizaciji međunarodnih nastupa na sajmovima knjiga u Leipzigu, Frankfurtu, Beču, Tirani i Sofiji, dok kao autor sudjeluje na domaćim i stranim književnim festivalima i rezidencijalnim programima. Njegove kratke priče i poezija prevedene su i objavljivane u desetak zemalja, a kao fotograf je imao samostalne izložbe u Beču, Grazu, Leipzigu i Splitu.
Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i Hrvatskog društva pisaca (čiji je i predsjednik od 2023. godine) te počasni član PEN Centra BiH. Od 2025. vodi i kreativne radionice pisanja u Gradskoj knjižnici Marka Marulića Split.
Autor je više knjiga, od toga četiri romana (Ovdje fali ženska ruka, Grimalda, Regija stranaca i pop), a njegov posljednji naslov je zbirka priča „Sreća s rokom trajanja“ (2025.)
O ZBIRCI PRIČA „SREĆA S ROKOM TRAJANJA“
Zbirka priča Sreća s rokom trajanja Edija Matića potvrđuje autora kao pisca izrazitog sluha za sitne, naizgled nevažne trenutke iz kojih se otvara cijeli jedan život.
U tridesetak priča autor se kreće od mediteranske svakodnevice i sjećanja na djetinjstvo, preko cesta, granica i gastarbajterskih sudbina, do potresnih izbjegličkih pripovijesti, gradeći pritom mozaik u kojem se humor i gorčina neprestano dodiruju.
Njegov je jezik živ i precizan, s uvjerljivo pogođenim dijalektalnim tonom i dijalozima koji zvuče kao uhvaćeni u prolazu, dok pripovjedač zna kada treba stati i pustiti da tišina ili jedan detalj kažu više od objašnjenja.
Osobito su snažne priče u kojima se stvarnost prelijeva u fikciju: Petunije, Zgrada, Autoput, Pepeljara i završna Zica, jer u njima autor pokazuje da najveće drame ne nastaju iz velikih događaja, nego iz onoga što ljudi jedni drugima prešute.
