I. Prtenjača: Odeon

U romanu koji se odigrava na vrhuncu europske dekadanse, i to baš u mitologiziranom Parizu, među potpunim strancima događa ljepota običnosti svakodnevice, empatije i solidarnosti, ukratko – magija života samog.

Mjesto radnje Pariz je nakon Bataclana, ali ova profinjena priča kao da se odvija u međuprostoru, izvan vremena; središnji protagonist, zagrebački pjesnik na festivalskom gostovanju, poput palog anđela leluja kroz paralelnu stvarnost, pritom sa svojevoljne margine vidi jasnije od svih nas uvjerenih da smo u središtu zbivanja.

Shvatit ćemo brzo da se oko njega takvog, plahog heroja malih stvari, vlasnika svih riječi u stvaralačkoj krizi, vrti svijet, dok je on, kao Pekar iz Brda, predan svojim meditacijama i pasijama, dok tuguje za poezijom koja mu znači sve, ali više ne uspijeva pisati. No, junak Brda vraća se kući, a Daniel nije siguran ima li se kamo i kome vratiti pa ostaje, promatra, razgovara, pomaže, hoda i živi taj Pariz daleko od turističke vreve, nekako utišano i nenametljivo, a opet svrsishodno i ponosno.