E. Flisar: Moje kraljevstvo umire

Pričom je Šeherezada zavela Šahrijara. A pričom nas zavodi i Flisar u ovom pseudoautobiografskom romanu u kojem, uvodeći upravo Šeherezadu kao lik, prikriva da je upravo on naša Šeherezada, koja plete priču uokvirenu drugim pričama, navodeći nas da čitamo dalje, da knjigu uvijek iznova uzimamo u ruku, da tražimo kraj, smirenje, razrješenje. No to se razrješenje u knjizi ne naslućuje, a kad konačno dođe ostavlja čitatelja u čudu, ne u čudu zbog konkretnog sadržaja tog razrješenja, već zbog pitanja koje nam lebdi nad glavom kad knjigu dočitamo: je li Flisar uistinu uspio u onome što nastoje postići svi pisci?